Osnovni zadatak IPCC je da na osnovu rezultata monitoringa i istraživanja koja se sprovode u okviru Globalnog klimatskog osmatračkog sistema i Svetskog klimatskog programa kojima koordinira SMO (Svetska meteorološka organizacija), na objektivan, otvoren i transparentan način sprovodi usaglašenu ocenu naučnih, tehničkih i društveno-ekonomskih informacija relevantnih za razumevanje naučnih osnova rizika antropogenih promena klime, potencijalnih uticaja tih promena i opcija ublažavanja klimatskih promena i adaptacije na izmenjene klimatske uslove.
Četvrti izveštaj IPCC 2007.
Završen je rad 3 radne grupe IPCC-a za četrvti izveštaj. Pregledi za donosioce odluka (Summary for Policymakers) su sadržani ovde, kao i prikazi za prvu i drugu radnu grupu na srpkom i prevod za treću radnu grupu.
Pregledi 4. izveštaja po radnim grupama (pdf):
ENGLESKI: radna grupa 1, radna grupa 2, radna grupa 3
SRPSKI: radna grupa 1, radna grupa 2, radna grupa 3
Pregledi 4. izveštaja po radnim grupama (pdf):
ENGLESKI: radna grupa 1, radna grupa 2, radna grupa 3
SRPSKI: radna grupa 1, radna grupa 2, radna grupa 3
Rad Međuvladinog panela za promenu klime (IPCC) odvija se u skladu sa principima Svetske meteorološke organizacije/ World Meteorological Organisation (WMO), i Programa UN za životnu sredinu/ United Nations Environment Programme (UNEP), kao osnivačima Panela. Panel je na svom 14. Plenarnom zasedanju 1998. godine usvojio osnovne Principe i smernice svoga rada (Principles Governing IPCC Work, Approved at the Fourteenth Session, 1998).
Odmah po usvajanju Trećeg sinteznog naučno-tehničkog izveštaja (TAR) IPCC, 2001. godine, započeto je planiranje izrade Četvrtog izveštaja (AR4), a odluka o tome doneta je na Devetnaestoj plenarnoj sednici Međuvladinog panela za promenu klime održanoj 2002. godine. Ovom odlukum predviđeno je da se Četvrti sintezni izveštaj o promeni klime završi i dostavi na usvajanje 2007. godine.
U skladu sa odlukama organa Okvirne konvencije UN o promeni klime (UNFCCC), Međuvladin panel za promenu klime u periodu 2003-2006. izradio je novo «Uputstvo IPCC 2006 za nacionalne inventare gasova sa efektom staklene bašte/ The 2006 IPCC Guidelines for National Greenhouse Gas Inventories (2006 Guidelines)».
Uputstvo dobre prakse za korišćenje zemljišta, promenu načina korišćenja zemljišta i šumarstvo, poznato pod skraćenim nazivom GPG-LULUCF, sadrži propisane metode i preporuke dobre prakse za obračun, merenje, monitoring i izveštavanje promena zaliha ugljenika iz LULUCF aktivnosti, shodno odredbama člana 3, 6, i člana 12. Kjoto protokola.
Najznačajniji dokument IPCC usvojen 2003. godine predstavlja Uputstvo za izradu Nacionalnih inventara emisija gasova sa efektom staklene bašte u delu koji se odnosi na odstranjenja emisija iz atmofere i emisije u oblasti korišćenja zemljišta, promene namene zemljišta i šumarstva.
Izveštaj predstavlja najnoviju ocenu naučno-tehničkih informacija u vezi ublažavanja klimatskih promena, odnosno redukcije emisija gasova sa efektom staklene bašte, ocenu ekonomskih mogućnostii troškova smanjenja emisija.
Izveštaj predstavlja najnoviju ocenu naučno-tehničkih informacija u vezi osetljivosti društveno-ekonomskih i prirodnih sistema na klimatske promene, sa sugestijama opcija za adaptaciju na projektovane promene klime.
Izveštaj o naučnim osnovama klimatskih promena sadrži najnoviju naučnu ocenu o promeni prošle, sadašnje i buduće klime.
U Trećem sinteznom izveštaju IPCC (TAR) dati su odgovori i zaključci IPCC u vezi 9 ključnih pitanja sa aspekta politike u oblasti zaštite globalne klime, u cilju podrške državama u formulisanju odgovarajućih strategija adaptacije i mera smanjenja emisija gasova sa efektom staklene bašte.
U ovom periodu izrađen je i usvojen značajan broj naučno-tehničkih izveštaja i metodologija IPCC, čija je primena obavezujuća u pripremi Nacionalnih izveštaja za Okvirnu konvencije UN o promeni klime.
Od svog osnivanja do danas, IPCC je objavio 3 višetomna sintezna naučno-tehnička izveštaja i to: 1990, 1995, i 2001. godine.













